Obični vrabac (Passer domesticus)

 U Americi vrapca nazivaju engleskim vrapcem kako bi ga razlikovali od autohtonog američkog vrapca. Čovjek je namjerno ili slučajno ubijao vrapce, te ih istrijebio u Subsaharskoj Africi, Australiji, Novom Zelandu, u Južnoj i Sjevernoj Americi. No, nekoliko godina poslije te kampanje, vrapci su ponovno dovedeni u ista staništa. Između 1850. i 1875. godine vrapci su uvedeni u Sjedinjene Američke Države, no mjerodavna tijela su, u razdoblju do 1883. godine, vrapce proglasila štetnom vrstom, pa ih je bilo zabranjeno uvoziti u Sjedinjene Američke Države. U Kini su nakon 2.svjetskog rata proglasili vrapca štetočinom zbog istina povećanog broja populacije tih "letećih miševa" stradavali usjevi žitarica pa tako i glavne žitarice Azije riže te je u masovnom odstrijelu stradao nepoznat broj vrabaca koji su dvije godine bili na meti praćki, zračnih pušaka, topova, mreža i drugih sredstava koji su bili korišteni za hvatanje i ubijanje. Seljaci i ostali lovci bili su plaćeni po broju ubijenih ptica te su neki i odlikovani za taj čin narodne hrabrosti. Kako se ispostavilo da je to najveća greška koju je netko napravio nad jednom životinjskom ptičijom vrstom pokazale su sljedeće godine u Kini kada je zbog najezde kukaca jer nije bilo dovoljno ptica koje se hrane istima po proračunima stradalo više usjeva nego bi se isto dogodilo za 10 godina najezde vrabaca. Valja napomenuti da je pri ovom odstrijelu vrabca zbog ne razlikovanja ptica stradalo i nepoznat broj drugih ptičijih vrsta. Ljudi uglavnom ne mare za vrapce, a u nekim zemljama čak se i smatralo da vrapci prenose zaraze. Danas je poznato više od 12 vrsta domaćeg vrapca. Danas je domaći vrabac prisutan i kao kućni ljubimac kod nekih ljudi. Kada se "javlja", obično se glasa s "cheep", no kada cvrkuće i imitira glasa se pomoću dvostruke slične riječi "chiisck".

Opis:

Mužjak ima plavkasto sivo tjeme i zatiljak oivičen kestenjasto smeđim poljem koje počinje kod očiju i završava na zatiljku. Obrazi su svjetlo sivi do bjelkasti. Prsa i trbuh su pepeljasto sivi, a podvoljak, grlo i kljun su crne boje. Leđa su smeđa s uzdužnim crnim prugama. U jesen nakon mitarenja crni dio na podvoljku može biti pokriveno svjetlijim rubovima novog perja. Ljeti je mužjaku kljun plavo-crn, a noge smeđe boje. U hladnijim područjima, mužjak ima blijedo perje sa žućkasto-smeđim kljunom. Ženka nema sivkasti zatiljak niti crni kljun i glavu, i lako ih je razlikovati, za razliku od poljskih vrabaca. Mladi stari nekoliko dana imaju meko tamnosmeđe paperje i svijetli žuti kljun. Tek izleženi mladunci nemaju perje. Relativno česta je pojava jedinki s djelomičnim albinizmom. Vrapci imaju relativno izraženi spolni dimorfizam. Svojim izgledom domaći vrabac pomalo sliči poljskom vrapcu, ali je domaći vrabac nešto tamnijeg perja. Odrasli vrabac je velik 14-16 cm i težak 24-38 g, i malo je veći od poljskog vrapca. Raspon krila iznosi 25 cm. Tijelo mu je često "napuhano", spojeno s manjom glavom. Na glavi ima kratki, stožasti kljun.[1] Na nogama ima četiri prsta, a rep je kratak. Kad leti, maše krilima nekoliko puta u sekundi. Odlično i brzo leti. Pod krilima se nalazi bijela mrlja.

Perje i mitarenje:

Mladenačko mitarenje je potpuno, i počinje u dobi između šest i osam tjedana. Kako bi bilo dovršeno prije početka nepovoljnih vremenskih prilika može, ovisno o dobi valjenja, biti skraćeno s prosječno 82 na samo 64 dana.

Rasprostranjenost:

Rasprostranjen je u Africi, Aziji, Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Najrasprostranjenija je ptica na planetu, ali se brojka vrabaca smanjuje u mnogim zemljama. Živi u gradovima, ali i izvan naseljenih mjesta. Također, može živjeti bilo gdje, no može živjeti i u ljudskoj blizini.

Prehrambene navike:

Hrani se sjemenkama i kukcima, obično manjim leptirima. Mladi vrapci se hrane ličinkama kukaca. U proljeće, hrana mu je nektar iz cvijeća žute boje, poput jaglaca, šafrana i jedića. Hrani se i paucima te voćem.

Gnježđenje:

Vrabac se gnijezdi na mnogim mjestima:u kućnim strehama, rupama, u šupljinama zgrada, na bršljanu oko kuća i u grmlju, pa čak i na morskim grebenima. Gnijezdo koje je smješteno na bršljanu ili u nekoj rupi najčešće je neuredno, izgrađeno od slamki, ostataka smeća i perja. Prostrana i dobro izgrađena gnijezda pravi u grmlju i na stablima. Vrapci mogu biti veoma agresivni kad je riječ o mjestima na kojim se gnijezde, pa često uništavanju gnijezda prijašnjih stanovnika. Katkad koriste napuštena gnijezda drugih ptica. Lastavice i ptice plavog perja posebno su osjetljive na vrapčevo agresivno ponašanje. Zauzvrat, vrapci, poput čvoraka, ubijaju odrasle plave ptice i njihove mlade, kako bi dobili priliku za gniježđenje.

Razmnožavanje:

Kao i neke druge vrste ptica, tako i vrabac pred parenje potpuno izmijeni vanjski izgled. Mužjak u tom razdoblju dobiva traku sive boje na vrh glave, novu nijansu boje na krilima i svijetlobijele obraze. U gnijezdo ženka snese 5-8 jaja veličine 15 x 22 mm i težine od 3 g. Jaja su prašnjava s nekoliko crno-sivih pjegica i na njima ženka sjedi 10-12 dana. Inkubacija u vrabaca traje jako kratko. Ženka vrapca u ljeto u Novoj Engleskoj i u SAD-u obično snese u gnijezdo i do 25 jaja.

Životni vijek:

Spolno zreli vrapci prosječno žive od 1,5 do 2,3 godine. Ako se računaju i mladi vrapci, tada je prosječni životni vijek tek 9 mjeseci. Vrapci dulje žive u gradovima nego u otvorenoj prirodi. Pomoću prstenovanja je zabilježeno da neki primjerci žive i do 14 godina na slobodi. U zatočeništvu dožive i do 23 godine. Mladi vrapci obično nauče letjeti s 15 dana.