O komarcima općenito.

No, različite vrste žive u vrlo različitim područjima. Veliki su od 0,3 do 2 cm. Zbog svoje male građe u mogućnosti su naseliti vrlo nepristupačna staništa. Imaju usko tijelo, grbava prsa, vitke noge. Spada u opasnije štetočine jer prenosi malariju, groznicu i druge bolesti. Ženke komarca nakon oplodnje moraju sisati krv jer za izgradnju jajašaca trebaju proteine. Inače se oba spola hrane nektarom i sokovima voća, koji ne sadrže protein.

GRAĐA TIJELA:

* Glava - usni organi, osjetila, složene oči i ticala
* Prsa - noge i krila - organi za kretanje
* Zadak - organi za probavu, izlučivanje i razmnožavanje 

RAZMNOŽAVANJE:

Čim se izlegu, odrasli mužjaci nakon kratkog vremena formiraju svoj novi roj. Roj je kod komaraca skupina mužjaka koji se vrtložno kreću gore dolje. U takav novoformirani roj komaraca ulijeće ženka i oplođuje se sa odabranim partnerom. Kod pojedinih vrsti komaraca oplodnja se odvija u zraku, ali ipak većina vrsti za oplodnju izabere neko mirno skrovito mjesto.

ROJENJE:

Rojenje je vrlo specifično ponašanje kukaca i njihov je način opstanka i širenja vrste. Za rojenje svakoj zajednici kukaca potrebno je uskladiti neke od uvijeta, a kod komaraca su: stanje aktivnosti komarca, prostorni odnosi, svjetlost, vjetar, zvuk, zajednica različitih vrsta komaraca te temperatura i vlažnost. Stanje aktivnosti je najznačajniji uvjet komaraca da formiraju roj.

PREZIMLJAVANJE:

Kukci nepogriješivo predosjećaju dolazak zimskih dana prije svega kraćim trajanjem dnevne svjetlosti, nižih noćnih i dnevnih temperatura i slično, ovisno o vrsti. Većina vrsta komaraca zimu prezimljuje u stadiju jajašaca. Ženka zadnje generacije prije zime mora pomno odabrati mjesto polaganja zimskih jaja koja moraju osim vremenskih neprilika biti sačuvana i od eventualnih neprijatelja.

Komarci su poznati uznemirivači ljudi i životinja, a prisutni su od ranog proljeća pa do kasne jeseni. Hrvatska po svom zemljopisnom i klimatskom podneblju povoljan je prostor za razvoj komaraca. U svijetu ima više od 1 400 vrsta komaraca.

Vezano za prebivalište čovjeka komarce možemo dijeliti na tri vrste:

1. domaće vrste koje se razmnožavaju i žive u ljudskim naseljima te napadaju i bodu i ljude i životinje,
2. poludomaće vrste koje se ne legu u ljudskim naseljima, ali im prilaze tražeći hranu,
3. divlje vrste koje se legu i žive izvan ljudskih naselja i nikad ne ulaze u njih, a ljude i životinje bodu kada oni uđu u njihova staništa (šuma).

Ta podjela je uvjetna budući da se pojedini pripadnici istog roda mogu različito ponašati. Komarci sa svojom aktivnošću započinju u sumrak i bodu cijelu noć. Po danu izbjegavaju aktivnosti zbog pojave Sunčeve svjetlosti jer su osjetljivi na suhoću zraka pa to vrijeme provode u zaklonima i miruju. Komarci se koriste vizualnim, termičkim i mirisnim osjetilima s pomoću kojih pronalaze domaćina na kojem se hrane. Mirisna osjetila su najvažnija u pronalasku domaćina odnosno hrane. Prezimljivanje komaraca je različito ovisno o vrstama i to može biti u obliku odrasle ženke, ličinke ili jajašca. Neke vrste ostaju u toplijim prostorima (staje, stanovi) pa imamo slučajeva da povremeno bodu i stanovnike tih nastamba.

Prema načinu prezimljivanja, komarci traže legla koja mogu biti u čistoj vodi s dosta vegetacije, ali i onečišćene vode i gnojnice. Poneke skupine legu se u malo zaostale vode nakon kiše u odbačenim kantama, autogumama vodokotlićima, spremištima za kišnicu i dr. Godišnji broj generacija je različit, a ovisno o vrsti i klimatskim prilikama je od jedne do osam generacija. Ženke komaraca hrane se krvlju koja im daje "energiju" za let i proizvodnju jaja, a imaju sniffing mehanizam kojim pronalaze domaćina. Ubodi komaraca često su vrlo neugodni te oko njih nastaje crvenilo i oteklina kao posljedica otrovnih proizvoda pljuvačnih žlijezda oko mjesta uboda.

Komarci su u svijetu prijenosnici opasnih bolesti poput malarije koja je kod nas iskorijenjena i može se pojaviti samo kao sporedna unesena pojava. U tropima uz malariju komarci prenose i druge bolesti kao što su žuta groznica, hemoragična groznica, encefalitis i povratna groznica. U nas najveći su problem ubodi ženke komaraca za djecu i mlade životinje jer izazivaju nemir, odbojnost prema sredini u kojoj se nalaze te pojavu upalnih procesa i alergija na mjestima uboda. Mužjaci se hrane nektarom dobivajući tako dovoljno energije za svoje životne potrebe. Da bismo što više podigli kvalitetu življenja i postigli optimalnu dobrobit životinja a da ne narušimo ravnotežu u prirodi, u borbi protiv komaraca moramo primijeniti danas prihvaćene moderne i ekološki opravdane postupke. 
Epidemiološki značaj :  prijenosnici malarije, žute groznice, denge, arbovirusnih groznica i filarijoza.
Broj generacija : kod nas maksimalno 10-15.
Krug kretanja (migracije) : Culex do 2 km, Anopheles 3-16 km, Aedes 16-30 km.
Vijek života : oko 60 dana.
Gdje suzbijati :
- veoma uspješno, larvicidnom obradbom na vodenim nakupinama, uništavanjem legla svim dopuštenim postupcima suzbijanja (sanacijom, biološkim i kemijskim mjerama), uz maksimalan mortalitetni učinak, a minimalne štete po okoliš
- palijativno, adulticidnom obradbom na ograničenom području uz prisutne kolateralne štete zbog emisije insekticida u prostor. (ipak adulticidni postupci nekad su nezamjenjivi kod nepristupačnih površina i kada je populacija komaraca na takovoj razini, da nije prihvatljiva pučanstvu zbog uznemiravanja ili za to postoje čvrste epidemiološke indikacije).