Općenito o žoharima (Blattaria)

Najpoznatije vrste te vrste koje najčešće susrećemo su:
- Periplaneta americana, (Američki žohar) oko 30 mm duljine
- Blatella germanica (Njemački žohar) oko 15mm duljine
- Blatella asahinai (Azijski žohar) oko 15mm duljine
- Blatta orientalis (Orientalni žohar) oko 25mm duljine

Postoje vrste žohara koji se drže kao ljubimci zbog svojih posebnih karakteristika!
Primjerice Gromphadorhina portentosa (Madagaskarski šištajući žohar)
 
- veličine je 5 - 8cm!!!
- žive u Madagaskarskim šumama na Afričkoj obali
- nemaju krila kao ostali žohari
- žive čak i do 5 godina
- hrane se organskim materijama koje su bogate proteinima stoga se mogu hraniti sa suhom psećom hranom što ih čini jeftinim a izuzetno atraltivnim kućnim ljubimcem.
Nevole svijetlo i potrban im je malen kutak za životni prostor.

Žohari su vrlo rasprostranjeni najviše zbog svoje jednostavne prilagodbe ikojem okolišu i životnom okruženju. Malene iglice na nogama su se smatrale kao antene koje su služile kao senzori kretanja ali se dokazalo da služe boljoj prilagodbi terenu u kojem se nalaze stoga im to daje mogućnost pilagodbe.
U svom sekretu i fecesu sadrže razne kemijske tragove, ujedno i feromonsko emitiranje za parenje. S obzirom na emitiranje kemije koju mi ne osjećamo s lakoćom komuniciraju bez bojazni da će netko presresti poruku, na taj način se s lakoćom pronalaze te zajedno žive u grupama.
"Kemijskim razgovorima" zovu se na zajedničko življenje, parenje, izvore hrane i sigurna mjesta za život.
Žohari, kao i svi insekti dišu pomoću cijevnog sistema unutar svog tijela koje se zove traheje.
Traheje se sastoje od spirala u tijelu te njima nije potreban usni organ da dišu.
Vrlo zanimljiv način disanja, tokom dizanja CO2 u organizmu do određene razine otvaraju se ventili u njihovom dišnom sustavu te CO" izlazi a uvlači se O2.
Za razliku od krvožilnih organizama kojima je transporter O2 i CO2 krv i eritrociti koji izmjenjuju O2 i CO2 u organizmu preuzimajući ih od stanica, kod žohara je zanimljivo to što njihov cijevni sustav omogućuje direktno dostavljanje O2 do stanice putem tog sistema cijevi.

RAZMNOŽAVANJE: Žohari koriste feromone da bi privukli partnera za razmnožavanje. To čine ženke, javno objavljujući da su spremne za parenje.
Kao mnogi insekti parenje se vrši kontaktom genitalija jedna jedinka nasuprot druge. Ženka postavlja jajašca u vrećicu koju nosi na zatku (ooteka) te je nosi sve dok se iz jajašca ne izlegu male nimfe. Nimfe su vrlo slične odrasloj jedinki samo što nemaju vidljiva krila te nisu spolno aktivne (zrele).
BUDUĆNOST:  Žohari su jedna od poznatih ekstremno izdržljivih vrsta. Neke vrste su izdržale bez hrane mjesec dana ili prežive sa minimalnim izvorima hrane (ljpilo sa poštanske marke). Neke pak mogu biti bez zraka 45 minuta!